Osnovna škola "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno

U tišini čuju se riječi „…Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?...Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?..“ Muk nakon ovih riječi legendarnog novinara Siniše Glavaševića … Vrte se slike na zaslonu. Iz ruševina vuče se kolona koja je mjesecima živjela u podrumima pod granatama, između ruševina mrtva trupla…I onaj starac sa štapom jedva korača, prate ga neki, naoružani automatima… Pojavljuje se   lice šestogodišnje djevojčice Željke Jurić.  Njene su suze obišle cijeli svijet. A svijet ko svijet, ostao je hladan…I Blago Zadro, heroj obrane Borova naselja i Vukovara je na slici. Stradao je prije pada.  Gledamo i Sinišu, ubijen je na Ovčari s ranjenicima iz bolnice…Dunav teče…Neki su bačeni i u njegove vode. Bijeli križ kraj Dunava stoji i upozorava: „Oni su nevini!“. Nakon nabrojanih svih ljudskih žrtava i materijalnih gubitaka  nazočni su čuli sa zaslona  izjave dvojice predsjednika prigodom nedavne posjete Ovčari. Budi li se nova nada? Je li ovo neko novo vrijeme? Jedino će nas istina osloboditi.

Nakon izgovorenih stihova „Ima jedan grad, oduvijek mi drag, ima jedan hrast slavonski…“, upali jedan dječak lampaš uz pano s naslovom“ I u našem gradu Vukovar svijetli“. Pano je  posvećen  Vukovaru i toleranciji. 

Poželjeli smo svi da u svim našim prozorima, a prvotno u srcima zasvijetli svjetlo ljubavi, oprosta i mira. Neka tako živi sjećanje na nevine žrtve grada Vukovara i sve žrtve iz Domovinskog rata! 

U tišini se razilazimo uz stihove Ivana Mažuranića iz pjesme „Javor“:

                                Nije visok, tko na visu stoji,

                                nit je velik, tko se velik rodi.

                               Već je visok, tko u nizu stoji

                               i visinom nadmaša visine.

                               A velik je,

                               tko se malen rodi,

                               al' kad pane,

                               golem grob mu treba.     

Uveče na, završetku nastave, okupili su se u holu učenici i učitelji poslijepodnevnog turnusa.

Osmaši govore stihove A. B. Šimića, koji se rodio  18. studenoga pred više od sto godina.

                                                               Čovječe pazi

                                                            da ne ideš malen

                                                              ispod zvijezda!

Čovjek treba težiti idealima i ostvarenju trajnih vrijednosti.

Upališe učenici devetnaest bijelih lampaša. Ponesoše ih kroz noć. Svijetlili su i sutra cijeli

dan oko ružičnjaka ispred škole. 

Program sjećanja na tragediju Vukovara  pripremile: prof. povijesti  Nataša Oreč ,

 prof. hrvatskoga jezika Ivančica Sudinec te članovi Povijesne grupe.

                        Jekro Barišić Osnovna škola „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno