Osnovna škola "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno

Nasilje je vrlo rašireno. Sve nas muči. Zato je napravljena ova predstava. Tako je govorila jedna od  voditeljica radionice nakon predstave „Ovo bi mogla biti moja ulica“ u Zagrebačkom kazalištu mladih, 2. prosinca ove godine.

Nasilje je vrlo rašireno. Sve nas muči. Zato je napravljena ova predstava. Tako je govorila jedna od  voditeljica radionice nakon predstave „Ovo bi mogla biti moja ulica“ u Zagrebačkom kazalištu mladih, 2. prosinca ove godine.

 Predstavi i radionici prisustvovalo je oko tristo učenika osnovnih škola. Među njima bili su  i učenici osmih i sedmih razreda Osnovne škole „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno.

U predstavi susrećemo pet obitelji koje su povezane sa 16-godišnjakom koji je ubijen.  Dječakov sprovod bio je tri dana nakon njegova ubojstva.. Očevidci, koji su se tamo zatekli, ne usuđuju se o tome govoriti. Novinar je sve istražio. No, njegova ga trudna supruga upozorava na opasnost ako to napiše.. Policija ne reagira. Društvo je nemoćno pred nasiljem koje često završava ubojstvom.

Na sam dan dječakova sprovoda događa se radnja. Stanje je potpuno kaotično. Izvođači ruše kulise i razbacuju predmete po pozornici. Dolazi državni službenik. Pokazuje svoju i društvenu nemoć. Uspijeva svima izraziti sućut. Glumci dolaze na proscenij. Glasno nabrajaju imena pretučenih i ubijenih u našim gradovima. Predstava je prava okrutna stvarnost.

Ovo nije rekonstrukcija ubojstva Luke Ritza, ističe i Lara Janić, Lukina prijateljica, koja je narator i pjevačica u predstavi. Ovo se može dogoditi u našoj ulici, u našoj četvrti u našem susjedstvu.

Na kraju predstave nije bilo ovacija, vraćanje glumaca pljeskom na pozornicu. Svi su učenici i učitelji u šoku. Ipak, nakon predstave i radionice šok se pokazuje pozitivnim. Poruka je jasna. Živimo u društvu u kojem smo prepušteni nasilju.  Trebamo se pokrenuti i učiniti  da nasilje prestane.

Poruka je jasna i učenicima koji su na radionici pokazali zrelost u iznošenju svojih stavova. Bilo je puno pitanja. „Koji je najčešći odgovor zlostavljača?“ „Nisam namjerno. To smo se mi samo igrali. Nisam mislio da će tako završiti.“

„Trebam li se bojati dok uveče šećem?. Imam dugu kosu i slušam drugačiju glazbu od ostalih?“

Predložili su da sami moramo pridonijeti da bude manje nasilja jer policija ne može biti na svim kritičnim mjestima.

„Zašto nema odgovora?“ pita jedna. Druga odgovara: „ Da su svi, koji su vidjeli kako toga mladića tuku, reagirali, on bi bio sada živ.“

Samo je jedna učenica napisala da joj se predstava ne sviđa jer je puna nasilja i psovki. Glumci su odlično glumili, ističe ona.  Svi ostali ponovo žele vidjeti ovu predstavu.

Zaustavili smo se u predvorju kazališta gdje je obješen pano. Na njega su učenici mogli staviti svoje želje. Jedan je učenik napisao „Ne ću se više nikada tući“. 

Jerko Barišić Osnovna škola "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno