Cilj projekta je učenje o Domovinskom ratu s naglaskom na ulogu koju je sam grad Vukovar imao u njemu.

Tijekom dva dana obišli su: Gradski muzej Vukovar, Muzej Vučedolske kulture, Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Kukuruzni put - Put spasa, crkvu Sv. Filipa i Jakova, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Spomen dom Ovčaru, masovnu grobnicu na Ovčari, Mjesto sjećanja "Vukovarska bolnica 1991.", Velepromet i Borovo Commerce.

Program je bogat, zahtjevan, ali i vrlo poučan jer učenici o prošlosti uče na izvornim mjestima od sudionika događaja.

A da su mnogo naučili dokazuje i osvojeno prvo mjesto na Kvizu mira.

Učenici su dobili zadatak voditi dnevnik terenske nastave.

Evo što su Mia Hosni i Dorijan Habijanec zapisali u svoje dnevnike.

6.2.2023.

Dragi dnevniče,

stojim pred školom u 4:50 ujutro i čekam autobus na -7˚C. Jako sam uzbuđena jer idemo na terensku nastavu u Vukovar pa ni ne osjećam hladnoću. Oko 9:15 ugledam tablu Vukovar. Stigli smo. Veselim se jer sada slijede predavanja i obilazak Vukovara. Jedva čekam! Obilazimo Memorijalni centar Domovinskog rata i slušamo zanimljivo i poučno predavanje o Domovinskom ratu. Zatim obilazimo dvorac Eltz i saznajemo o grofovima Eltz, ali i o strašnoj sudbini dvorca 1991. Obilazak Muzeja Vučedolske kulture je zanimljiv jer saznajemo mnogo o prapovijesnim stanovnicima Vukovara - Vučedolcima, kako su živjeli i čime su se bavili.

Penjem se na Vukovarski vodotoranj i zapanjena sam ljepotom grada i Dunava. Čak ni hladni vjetar na -5˚C ne umanjuje doživljaj njihove ljepote.

Napokon u sobi u hostelu Dubrovnik. Odmaram noge i zabavljam se s prijateljicama. Spremamo se za party na splavi na Dunavu. Njišem se u ritmu muzike i razmišljam o tinejdžerima u Vukovaru 1991. kojima je svakodnevnica bila u ritmu bombi i granata.

Ponoć je. Nikome se ne spava. Prepričavamo dojmove. Ima ih mnogo. Svakoga se nešto dojmilo. Nadam se da će sutrašnji dan biti malo topliji.

7.2.2023.

Dragi dnevniče,

budim se i pripremam za novi dan prepun događanja. Obilazimo Vukovarsku bolnicu i pri srcu mi je teško. Obilazimo Ovčaru, Trpinjsku cestu, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Kukuruzni put … i duša mi plače. Sve priče koje smo čuli su potresne i strašne. Što više gledam i slušam, to više pitam : Zašto?

Bodrim svoju najbolju prijateljicu Antoniu i Maksima na Kvizu mira. Sretna sam i ponosna jer su osvojili prvo mjesto. Bravo Antonia i Maksime! Bravo Žabno!

Putujemo doma, u autobusu je mir. Većina spava. Neki slušaju muziku ili tiho razgovaraju. Ja razmišljam o ova dva dana u Vukovaru, o svemu što sam vidjela i čula te dojmove zapisujem u dnevnik. Kao zahvalu Vukovaru i Vukovarcima koji su pokazali kako biti hrabar i neustrašiv u teškim vremenima te kako se voli i brani svoj grad i narod.

Tvoja Mia

6.2.2023.

Dnevniče,

vozimo se već četiri sata prema istoku Hrvatske. Idemo u Vukovar- grad heroj. Dolazimo pred Memorijalni centar Domovinskog rata gdje nas dočekuje časnik Hrvatske vojske koji nam drži predavanje o Domovinskom ratu te nas vodi kroz izložbene prostore Memorijalnog centra, logore i hangare te pokazuje vozila i letjelice korištene u obrani grada 1991. Zanimljivo govori o minama i njihovoj opasnosti. Penjem se na tenk i ponosno slikam.

Odlazimo u Muzej Vučedolske kulture koji me s dojmio svojim modernim izgledom i izloženim predmetima. Ti Vučedolci su baš cool!

Najbolji dio dana je odlazak na vodotoranj. Tu nema predavanja, već sami, svaki u svojim mislima, promatramo Dunav i Vukovar. Ta velika rijeka čini ovaj grad tako snažnim. Spuštamo se do Dunava i slikamo se pokraj Bijelog križa koji je podignut kao spomen na sve one koji su svoj život dali za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Nakon partija (koji je dosadnjikav), vraćamo se u hostel odlučni da ostanemo budni cijelu noć.

7.2.2023.

Dnevniče,

budim se i spremam stvari. Svi govore da nas danas čeka emotivan dan jer obilazimo lokacije vezane uz Vukovar 1991.

Prvo odlazimo u vukovarsku bolnicu, zatim na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, obilazimo Spomen dom Ovčaru i masovnu grobnicu na Ovčari te Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti i Kukuruzni put - Put spasa. Imali su pravo. Potresno je slušati i gledati što se sve događalo u Vukovaru 1991. Shvaćam da je sloboda moje domovine izrasla iz rata, boli, smrti i patnje. To trebamo cijeniti, Domovinu voljeti i njezinu žrtvu poštovati - mnogi su svoje živote dali za našu slobodu.

Vraćam se u Žabno, ponosan na hrabre Vukovarce i branitelje naše Domovine te sretan zbog Maksima i Antonije koji su na Kvizu mira briljirali.

Tvoj Dorijan

Novinarska grupa