Na početku prikazali su kratki film s Paraolimpijskih igara u Pekingu. Nakon toga razgovarali su o sportovima koje su svi vidjeli na platnu. Obratili su se pojedinačno učenicima i učiteljima. Svaki je naglasio da oni nisu osobe s posebnim potrebama, već s hendikepom, tj. da su im iste potreba kao i osoba bez hendikepa. Učenici su isprobali hodati na štakama, drugi su pomagali „slijepima“ da se kreću između čunjeva, neki su igrali tenis s našim sumještaninom Vladimirom Ivezićem. Tada smo svi vidjeli kako se može biti sportaš u invalidskim kolicima. Ova udruga nastoji izjednačiti sportaše paraolimpijce s  olimpijcima, jer i paraolimpijci sudjeluju u težim sportovima. Da bi postali vrhunski sportaši, treba im puno više snage u odnosu na standardne sportaše. Druženje je nastavljeno i u poslijepodnevnom turnusu. Ponovo je bilo zanimljivo i korisno za sve nas. Dopredsjednica Hrvatskoga praolimpijskoga odbora Barbara Fuček Leško zahvalila je na lijepom prijemu, razumijevanju i potpori koju su danas doživljeli u našoj školi. Važno je da obitelji i škole prihvaćaju osobe s invaliditetom. Barbara je išla u školu kao i njene sestre koje nemaju hendikep. Iako nema obje potkoljenice, završila je fakultet, proputovala svijetom. Bila je čak na Zimskim paraolimpijskim igrama u Torinu.