Budući da je Mjesec hrvatske knjige, a uskoro i  kobni 18. 11., kad  se prisjećamo stradanja Vukovara i njenih stanovnika, održali smo  s njom nezaboravni književni susret,   31. listopada 2013. g., u bivšoj kinodvorani u Svetom Ivanu Žabnu. U programu su sudjelovali učenici i učitelji Osnovne škole „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno,  Ženski pjevački sastav KUD-a „Tomislav“ Sveti Ivan Žabno i tamburaški orkestar škole.

Nakon kratkog  filma, koji su pripremili učenici 7. c , u kojem su prikazani:  prizori predratnog Vukovara, slike agresije i potpuno uništenje grada,  vapaj Siniše Glavaševića  i Vesne Bosanac za pomoć civilima i ranjenicima u bolnici i gradu, nepregledna prognanička kolona koja se kreće kroz ruševine, agresorski vojnici tjeraju starca koji se opire štakom i uništeni  tenkovi na Trpinjskoj cesti. Kad se na platnu pojavila slika uplakane djevojčice u „ plavom kaputiću“, svoj pozdrav i zahvalu dragoj gošći uputila je ravnateljica škole Nevenka Bajsić. Nakon nje voditeljice su kroz konferansu profilirale Željkin lik, a učenici su izgovorili više njenih pjesama.  

Umjesto barbika, lutkica, medvjedića, u razrušenom gradu, imala je svakodnevno gelere, čahure, slušala granate…Emocionalni naboj u dvorani se povećavao. Nakon što je voditeljica izgovorila Željkine riječi: „Ugasili su mi djetinjstvo. Aco nam je svima pomagao, igrao se s nama djecom kako bismo manje osjećali rat“, a druga dodala: „Svukli su mu majicu i ispalili rafal u njega. Pao mi je pod noge. Imala sam samo šest godina…“ Željka je došla s bratom Antonijom na pozornicu i počela uz bratovu tamburašku pratnju čitati prvi dio svoje pjesme „Pismo Aci“. U njoj se obraća prijatelju, branitelju Aci, koga su ubili pred njenim očima 1991.: „Oni zli i okrutni ljudi ugasili su tvoj mladi život… I ja sam zapalila svijeću za tebe na mjestu gdje su te ubili…“  To je bilo dirljivo da je malo tko u dvorani ostao ravnodušan, a pogotovo kad je sve u dvorani pozdravio Acin otac Mišo koji je također prošao strahote srbijanskih logora.

U dvorani je zavladao muk, a učenici iz publike uputili su joj više pitanja vezanih uz rat. Ona je odgovarala nekim promuklim, sjetnim glasom; glas je dao nešto posebno njenim odgovorima.  Prije nastavka pjesme „Pismo Aci“   Ženski pjevački sastava KUD-a „Tomislav“  i tamburaški orkestar škole izveli su skladbu  „Vukovar, Vukovar“.  U drugom dijelu pjesme „Pismo Aci“ Željka čita o trenutku kada četnik u njega ispaljuje cijeli rafal i pada njenoj mami pred noge. „Odvucite tog psa tamo“ rekao je ubojica. Taj trenutak  i Željkine suze zabilježio je novinar  BBC.       

Kao uvod u razgovor o njenim pjesmama čuli smo još nekoliko njenih, među njima i „Da te vrati“ u kojoj govori o nepravedno optuženom generalu Gotovini.                     Ovom susretu  malo više vedrine i vjere u bolju budućnost tog razrušenog grada, ali i cijele Hrvatske, donijela je skladba „Dobro jutro, Vukovare divni“ u izvedbi pjevača i tamburaša. I mali pjesnici iz 7. c napisali su zbirku pjesama o Vukovaru za ovaj susret koju su poklonili Željki.   Izmijenjeni su i darovi između gošće i domaćina. Njen dar, maketa Vodotornja iz Vukovara,  podsjećat će na današnji susret, a pogotovo na ono što je pretrpio njen grad, ali i grad svih Hrvata. Prije završetka pročitala je svoju pjesmu  „Razmjena 14.8.1992.“ u kojoj govori o svome ujaku koji se vraća iz logora nakon razmjene. Uslijedilo je potpisivanje zbirke „Hrvatskim generalima“, intervju za televiziju i fotografiranje sa svima koji su ostali ispred dvorane.

Željka je danas predivna mlada  žena i majka. Na prvi pogled osoba kao i svaka druga. Sve dok se ne zagledate u njene plave oči koje i danas, 22 godine kasnije, kriju duboku tugu, kriju one iste suze koje je 18.11. 1991.g. prolila napuštajući razrušeni Vukovar.

Jerko Barišić Osnovna škola „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno