Kroz zbirku ih je na pristupačan način provela etnologinja Ivana Ružić. Najprije ih je upoznala s nošnjma ovoga kraja. Posebno ih je zainteresirala za prekrasne poculice koje su nosile udate žene na glavi. U velikoj prostoriji objasnila im je kako se izrađivalo platno, kako se tkalo i prelo. Vidjeli su kudelju konoplje, tkalački stan i preslicu. Svi su znali što je zipka, zibača u čijoj je blizini smještena hodalica za dijete. Zadržali su se  pokraj prekrasno ukrašenih pisanica. Ivana im je objasnila način kako su to činilo u prošlosti. Pokazala im je glazbene instrumente koje su sami izrađivali. U prvom redu dude.  Upozorila ih je na koš koji se nosio za Đurđevo. On je ispleten od zelenih grana. Blagdan Đurđeva označavao je i početak radova na polju. Puno je izloženih predmeta kojima su se služili: plug, motika, kosa, grablje/zubače... Izložena je i oprema koju je konj nosio. Sačuvana su i zaprežna kola doduše u dijelovima. Jedan dječak je znao što je česalo za čišćenje goveda ili konja, još ga koristi njegov djed. U manjoj prostoriji sačuvano je posuđe u kojem su pripremali hranu. Izležen je i jedan kruh - Badnjača. Vidjeli su glačala i posude u kojima su se kupali. Veliki je broj eksponata u ovoj zbirci. Voditeljica je upoznala s onim najčešćim koje su ljudi koristili. Za male glave dosta. Oni će i u trećem razredu posjetiti ovaj prostor u kojem se čuvaju dragocjeni predmeti, neki stari i dva stoljeća.