Osnovna škola "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno

Županijska smotra LiDraNo 2021.

18. ožujka je održana Županijska smotra LiDraNo putem aplikacije Microsoft Teams. Domaćin je

Gimnazija dr. Ivana Kranjčeva Đurđevac. 

Učenica 6.c razreda Antonia Kovačec uspješno je predstavljala našu školu literarnim radom Priča jedne žlice.

Čestitamo Antoniji i njenoj mentorici Ivančici Sudinec.

Evo i Antonijinog literarnog rada.

Priča jedne žlice

             Otkad se sjećam, moj je dom bila trgovina u kojoj sam se osjećala sigurno i posebno. Bila sam izložena u izlogu s drugim žlicama, svojim sestrama, kako bismo svojim sjajem i modernim oblikom privukle kupce. Jednom tjedno bi nas masirali svilenkastom tkaninom. Mislila sam da bolji život žlica ne može poželjeti i da sam najsretnija na svijetu, no tada je sve krenulo nizbrdo. (...)

Sve je počelo kada je u trgovinu stigao jedan simpatični, stari bračni par. Poveselila sam se kad su me odabrali i s veseljem odnijeli u svoj dom. Sanjala sam o masažama svilenom tkaninom i posebnom mjestu u njihovoj predivnoj vitrini, no čim smo stigli u moj novi dom, smjestili su me u mračnu i hladnu kuhinjsku ladicu. Odjednom sam bila okružena zubatim vilicama i oštrim noževima! To je bilo strašno! Stalno smo se svađali, a noževi i vilice su se neprestano rugali nama žlicama. Govorili su kako su oni bolji od nas jer su par i uvijek se koriste zajedno. Osjećala sam se tužno i bezvrijedno. Izgubila sam samopouzdanje. Pitala sam se kamo su nestale one masaže i očarani pogledi iz izloga. A onda, jednog dana, vlasnici su iz ladice uzeli samo vilice i nas žlice. Noževi su bili zbunjeni te su se počeli buniti, no vlasnik je samo zatvorio ladicu. Toga su dana za ručak bili špageti. Dobro se zna da špageti vole pobjeći vilicama pa su vlasnici uzeli nas da im pomognemo. Vilice nisu mogle vjerovati da mi možemo biti od pomoći. Bile su ljute što moraju biti s nama u kombinaciji. Pokušavale su svim silama same odraditi posao, no nikako im nije išlo. Špageti su se izmicali i bježali od njihovih srebrnih zubaca. Vilice su shvatile da ipak moraju s nama surađivati kako bi ostvarile zadatak. Surađujući, pomogle smo našim vlasnicima pokupiti  i posljednji komadić migoljavih špageta. Nakon ručka vlasnica nas je sve skupa oprala i pospremila nazad u hladnu ladicu. Počela je rasprava između vilica i noževa. Noževi su ih optuživali za izdaju, a one su nas, nekim čudom, branile. Noževi su se toliko ljutili da su u mraku ladice sjale njihove oštrice. Bilo je zastrašujuće! Kada su im vilice ispričale što se dogodilo za ručkom, noževi su počeli mijenjati svoje mišljenje o nama.

      Od tog dana u našoj ladici više nema svađe niti vrijeđanja. A nekako i nije više onako hladna i mračna kao prije. Mi smo svojim radom i trudom pokazale da smo jednako vrijedne kao i drugi. Eto, tako i ti pokaži svakome, tko te zadirkuje, koliko si važan. Jer uistinu jesi!