Osnovna škola "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno

    19. travnja 2008. u Osnovnoj školi „Grigor Vitez“, Sveti Ivan Žabno gostovale su profesorice te apsolvent s Odsjeka za japanologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u sklopu radionice Proljetne japanske škole. Profesorice su iz zemlje izlazećeg Sunca učenicima viših razreda prenijele načine pisanja i izgovora, pozdrave, predstvaljanje, običaje i znamenitosti svoje egzotične domovine.

   U sklopu rada Proljetne japanske škole sudjelovalo je četrdesetak učenika viših razreda, učiteljica likovne kulture Ivančica Podhraški, učiteljica hrvatskoga jezika Ivančica Sudinec te učitelj informatike Marko Šmid. Ovo nije bio prvi susret učenika naše škole  s japanskim jezikom, kulturom i pismom. U proljeće 2006. gostovao je student japanologije, na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, Mladen Končar.

    Ove godine pridružile su mu se profesorice s Odsjeka japanologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu Masumi Kameda i Sachiko Kurihara.

   Radionica je otvorena dvjema prezentacijama učenika 8.c razreda. Ivan Koščević prikazao je ukratko zemljopisna obilježja i povijesne znamenitosti Japana, a Jelena Hajduković sažeto je iznijela spoznaje o japanskom jeziku i književnosti. Gošće su bile ugodno iznenađene znanjem i informiranošću naših učenika o ovoj dalekoj zemlji.

    Učenici su zatim upoznati s običajima, vjerskim naslijeđem, religijskom raznolikošću, osebujnom tradicijom i suvremenošću Japana.

   Svaki je učenik imao prigodu napisati vlastito ime i prezime japanskim pismom katakana te naučiti i ophođenje pri formalnom upoznavanju Japanaca kod kojih se najprije izgovara prezime, a tek u prisnijoj komunikaciji i ime.

   Radionica je nastavljena zajedničkom izradom japanskih dama tehnikom origamija.

   Na kraju susreta su gostima uručeni prigodni pokloni: učenički haiku ostvaraji s prijevodom na engleski jezik, premda profesorice izuzetno dobro razumiju i govore hrvatski, te knjiga Slike prošlosti, Sveti Ivan Žabno i okolica autora Antuna – Tonija Šrameka.

   Ova zanimljiva i neobična radionica trajala je puna tri sunčana sata u subotnje poslijepodne.

 Na neizbježnom rastanku svi nazočni fotografirali su se s voditeljima radionice i poželjeli ponovni susret.

  Do sljedećeg proljeća – sayonara!