Osnovna škola "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno

Svjetski je dan učitelja!

Danas obilježavamo Svjetski dan učitelja – prilika je to da se podsjetimo svojih učitelja koje posebno pamtimo, koji su nam svojim pristupom, optimizmom, osmijehom i podrškom možda najviše pomogli kad nismo još ni bili svjesni koliko nam je to potrebno. Prilika je to da možda nekome i zahvalimo na kojoj lijepoj riječi, osobito ako je ona kod kuće nedostajala. Prilika je to da, jednostavno, zastanemo na trenutak i promislimo o ulozi koju učitelji, osobito oni koje po najboljem pamtimo, imaju u životima svih nas.

Učitelji su nositelji znanja, a znanje je, kako često znam reći svojim učenicima, veliki dio naše osobnosti koji nam nitko ne može oduzeti. S godinama shvatimo da je sve prolazno i nestalno, ali znanje čovjeku daje sposobnost da mudro i sigurno plovi svojim životnim vodama. Osim znanja važno se znati i ponašati, cijeniti druge ljude, moći suosjećati kada je potrebno suosjećati, biti spreman pomoći kada treba pomoći, a ponajviše nikada ne odustati, posustati ili se obeshrabriti na putu traženja svjetla i dobrote u ljudima oko sebe. U svemu su tome učitelji nerijetko nezaobilazni stupovi.

Sjećam se razreda kojemu sam predavao nedugo nakon završetka fakulteta – od ukupno 17 učenika u razredu čak ih je 9 dolazilo iz rastavljenih brakova svojih roditelja te pritom imalo različitih teškoća pretežito emocionalnog karaktera. U takvim trenutcima učitelj više nije samo učitelj – on je sve što tada treba biti, makar mu to i nije prvi radni zadatak. No on je možda i posljednja skretnica i putokaz za ispravni kolosijek i svog zadatka u tom trenutku treba biti svjestan. Nije to jednostavno, pogotovo kada je glavna zadaća učitelja i dalje prenositi znanje i razvijati vještine, ali tako ostvareni uspjesi daleko su vredniji, usuđujem se reći, od mnogočega drugoga.

Djeca su osjetljiva društvena skupina, s njima je istodobno i lijepo i zahtjevno raditi; učitelj mora biti dinamičan i originalan da bi dopro do njihovih svjetova, a uz to i fleksibilan te spreman improvizirati ako je potrebno. Pritom mora poštivati svoj program rada, ostati neupitan autoritet, što se postiže jedino znanjem, i s(p)retno se ubaciti na učeničke doživljajno-spoznajne valne duljine. Učitelji bi bili izvrsni treneri i sportski izbornici jer je dobro „čitanje igre“ njihova, de facto, ugovorna obveza.

Zbog toga nas učitelje vesele bilo kakvi, pa i oni najmanji pozitivni pomaci u radu s učenicima. Hrvatskom, pa i svjetskom društvu u cjelini danas nedostaje pozitive, optimizma, malo više ljudskosti u brojnim situacijama, stoga je zadaća učitelja u suvremenom društvu možda još i važnija – odgojiti i obrazovati (mlade) ljude koji će našem društvu, našoj domovini, pa i svijetu, donijeti nešto pozitivno, koji će ga pokretati naprijed, koji će biti savjesni i marljivi zagovornici naše bolje sutrašnjice te moći jednog dana nekim idućim naraštajima biti uzori, možda i kao novi učitelji s novim izazovima koje nam budućnost nosi.

Ovom prigodom želim istaknuti uspjehe svojih učenika u prošloj školskoj godini na koje sam ponosan i koji su u razrede u kojima predajem donijeli čestitanje, iskreno divljenje i ono pravo dječje veselje, kako to i treba biti. Kao učitelj materinskog nam hrvatskog jezika inzistiram, između ostalog, na kreativnom pisanom stvaralaštvu, stoga moji učenici mnogo pišu. Pišu u raznim prigodama, ponekad je to pjesma, ponekad sastavak, i pritom je cilj biti svaki put barem jednako dobar kao i prethodni put ili možda i malo bolji. Javljamo se, dakako, i na razne literarne natječaje u Republici Hrvatskoj, pa i izvan njezinih granica. Prošla nam je školska godina bila rekordna – pojedini učenici iz mojih triju razreda sudjelovali su na ukupno 10 različitih natječaja!

Ovom prilikom želim zahvaliti svim školama koje su za učenike sudionike tih natječaja pripremile prigodne zahvalnice, neovisno o rezultatu ili plasmanu učenika. Smatram to vrlo važnim kada je riječ o natječajima za učenike osnovnih škola jer se djeca vesele i najmanjem daru i potrebno im je nešto dati. Kao voditelj Balogijade, nacionalne manifestacije koja svake godine okuplja više od 1000 učenika iz oko 150 škola s čitavog prostora Lijepe Naše, znam da je to težak zadatak koji zahtijeva mnogo truda, promišljanja i rada, ali tko organizira natječaj za djecu mora znati da djeci treba barem nešto dati, makar za trud da bi dijete imalo osjećaj da njegov rad i zalaganje i vrijede! Stoga iskreno zahvaljujem školama koje su tako postupile.

Četvero učenika prošle je školske godine osvojilo nagrade za svoje radove:

1. Marko Vuković iz 7. a na natječaju Joža Horvat – književnik i moreplovac (Kotoriba) osvojio je 2. nagradu

2. Filip Škoda iz 8. b na međunarodnom natječaju Bogatstvo različitosti (Tavankut, Vojvodina) osvojio je 2. mjesto

3. Dorotea Hlob iz 6. b na natječaju Šume za budućnost (Hrvatski šumarski institut, Jastrebarsko) osvojila je 1. mjesto

4. Petra Koceban iz 7. a na natječaju Zeleno srce kuca za nas (Starigrad Paklenica) osvojila je 1. nagradu.

  Još im jednom, i ovom prigodom, iskreno čestitam, a u prilogu ovoj objavi možete vidjeti njihova zaslužena priznanja – ona će im ostati lijep podsjetnik i uspomena na osnovnoškolske dane koje će cijeniti to više što će od njih biti vremenski udaljeniji, te koji će time s vremenom prerasti u mitska sjećanja na bezbrižne radosti djetinjstva.

U tome je, drage kolegice i dragi kolege učitelji, cijenjeni roditelji, ona najuzvišenija ljepota učiteljskoga posla. Ne u programu koji treba obraditi, ne u naputcima viših instanci koje treba izvršiti, ne u administrativnim zadatcima i obvezama, već u oku djeteta koje je sretno zbog nekog svoga uspjeha i u svakoj riječi kojom ste to dijete poticali na trud i rad, ali s velikom dozom užitka i veselja u radu.

Zaključno, svaki je posao vrijedan poštovanja i duboko vjerujem da svaki posao treba imati i svoj dan kada će se moći zorno prikazati i/ili dodatno popularizirati, no dopustite mi konstataciju da biti učitelj nije samo posao, već prvenstveno poziv. Neki od nas učitelja to shvate prije, neki kasnije, ali dokle god pošteno i pravedno radimo svoj posao i tako pristupamo i učenicima i kolegama učiteljima, ima nade da ćemo postati ili ostati pravi učitelji u punom smislu te riječi. S tom mišlju svima želim sretan Svjetski dan učitelja!

p.s. fotografije pohvalnica možete vidjeti na Facebook stranici škole ;)

Tomislav Hrebak

Svjetski je dan učitelja!

Danas obilježavamo Svjetski dan učitelja – prilika je to da se podsjetimo svojih učitelja koje posebno pamtimo, koji su nam svojim pristupom, optimizmom, osmijehom i podrškom možda najviše pomogli kad nismo još ni bili svjesni koliko nam je to potrebno. Prilika je to da možda nekome i zahvalimo na kojoj lijepoj riječi, osobito ako je ona kod kuće nedostajala. Prilika je to da, jednostavno, zastanemo na trenutak i promislimo o ulozi koju učitelji, osobito oni koje po najboljem pamtimo, imaju u životima svih nas.

Učitelji su nositelji znanja, a znanje je, kako često znam reći svojim učenicima, veliki dio naše osobnosti koji nam nitko ne može oduzeti. S godinama shvatimo da je sve prolazno i nestalno, ali znanje čovjeku daje sposobnost da mudro i sigurno plovi svojim životnim vodama. Osim znanja važno se znati i ponašati, cijeniti druge ljude, moći suosjećati kada je potrebno suosjećati, biti spreman pomoći kada treba pomoći, a ponajviše nikada ne odustati, posustati ili se obeshrabriti na putu traženja svjetla i dobrote u ljudima oko sebe. U svemu su tome učitelji nerijetko nezaobilazni stupovi.

Sjećam se razreda kojemu sam predavao nedugo nakon završetka fakulteta – od ukupno 17 učenika u razredu čak ih je 9 dolazilo iz rastavljenih brakova svojih roditelja te pritom imalo različitih teškoća pretežito emocionalnog karaktera. U takvim trenutcima učitelj više nije samo učitelj – on je sve što tada treba biti, makar mu to i nije prvi radni zadatak. No on je možda i posljednja skretnica i putokaz za ispravni kolosijek i svog zadatka u tom trenutku treba biti svjestan. Nije to jednostavno, pogotovo kada je glavna zadaća učitelja i dalje prenositi znanje i razvijati vještine, ali tako ostvareni uspjesi daleko su vredniji, usuđujem se reći, od mnogočega drugoga.

Djeca su osjetljiva društvena skupina, s njima je istodobno i lijepo i zahtjevno raditi; učitelj mora biti dinamičan i originalan da bi dopro do njihovih svjetova, a uz to i fleksibilan te spreman improvizirati ako je potrebno. Pritom mora poštivati svoj program rada, ostati neupitan autoritet, što se postiže jedino znanjem, i s(p)retno se ubaciti na učeničke doživljajno-spoznajne valne duljine. Učitelji bi bili izvrsni treneri i sportski izbornici jer je dobro „čitanje igre“ njihova, de facto, ugovorna obveza.

Zbog toga nas učitelje vesele bilo kakvi, pa i oni najmanji pozitivni pomaci u radu s učenicima. Hrvatskom, pa i svjetskom društvu u cjelini danas nedostaje pozitive, optimizma, malo više ljudskosti u brojnim situacijama, stoga je zadaća učitelja u suvremenom društvu možda još i važnija – odgojiti i obrazovati (mlade) ljude koji će našem društvu, našoj domovini, pa i svijetu, donijeti nešto pozitivno, koji će ga pokretati naprijed, koji će biti savjesni i marljivi zagovornici naše bolje sutrašnjice te moći jednog dana nekim idućim naraštajima biti uzori, možda i kao novi učitelji s novim izazovima koje nam budućnost nosi.

Ovom prigodom želim istaknuti uspjehe svojih učenika u prošloj školskoj godini na koje sam ponosan i koji su u razrede u kojima predajem donijeli čestitanje, iskreno divljenje i ono pravo dječje veselje, kako to i treba biti. Kao učitelj materinskog nam hrvatskog jezika inzistiram, između ostalog, na kreativnom pisanom stvaralaštvu, stoga moji učenici mnogo pišu. Pišu u raznim prigodama, ponekad je to pjesma, ponekad sastavak, i pritom je cilj biti svaki put barem jednako dobar kao i prethodni put ili možda i malo bolji. Javljamo se, dakako, i na razne literarne natječaje u Republici Hrvatskoj, pa i izvan njezinih granica. Prošla nam je školska godina bila rekordna – pojedini učenici iz mojih triju razreda sudjelovali su na ukupno 10 različitih natječaja!

Ovom prilikom želim zahvaliti svim školama koje su za učenike sudionike tih natječaja pripremile prigodne zahvalnice, neovisno o rezultatu ili plasmanu učenika. Smatram to vrlo važnim kada je riječ o natječajima za učenike osnovnih škola jer se djeca vesele i najmanjem daru i potrebno im je nešto dati. Kao voditelj Balogijade, nacionalne manifestacije koja svake godine okuplja više od 1000 učenika iz oko 150 škola s čitavog prostora Lijepe Naše, znam da je to težak zadatak koji zahtijeva mnogo truda, promišljanja i rada, ali tko organizira natječaj za djecu mora znati da djeci treba barem nešto dati, makar za trud da bi dijete imalo osjećaj da njegov rad i zalaganje i vrijede! Stoga iskreno zahvaljujem školama koje su tako postupile.

Četvero učenika prošle je školske godine osvojilo nagrade za svoje radove:

1. Marko Vuković iz 7. a na natječaju Joža Horvat – književnik i moreplovac (Kotoriba) osvojio je 2. nagradu

2. Filip Škoda iz 8. b na međunarodnom natječaju Bogatstvo različitosti (Tavankut, Vojvodina) osvojio je 2. mjesto

3. Dorotea Hlob iz 6. b na natječaju Šume za budućnost (Hrvatski šumarski institut, Jastrebarsko) osvojila je 1. mjesto

4. Petra Koceban iz 7. a na natječaju Zeleno srce kuca za nas (Starigrad Paklenica) osvojila je 1. nagradu.

  Još im jednom, i ovom prigodom, iskreno čestitam, a u prilogu ovoj objavi možete vidjeti njihova zaslužena priznanja – ona će im ostati lijep podsjetnik i uspomena na osnovnoškolske dane koje će cijeniti to više što će od njih biti vremenski udaljeniji, te koji će time s vremenom prerasti u mitska sjećanja na bezbrižne radosti djetinjstva.

U tome je, drage kolegice i dragi kolege učitelji, cijenjeni roditelji, ona najuzvišenija ljepota učiteljskoga posla. Ne u programu koji treba obraditi, ne u naputcima viših instanci koje treba izvršiti, ne u administrativnim zadatcima i obvezama, već u oku djeteta koje je sretno zbog nekog svoga uspjeha i u svakoj riječi kojom ste to dijete poticali na trud i rad, ali s velikom dozom užitka i veselja u radu.

Zaključno, svaki je posao vrijedan poštovanja i duboko vjerujem da svaki posao treba imati i svoj dan kada će se moći zorno prikazati i/ili dodatno popularizirati, no dopustite mi konstataciju da biti učitelj nije samo posao, već prvenstveno poziv. Neki od nas učitelja to shvate prije, neki kasnije, ali dokle god pošteno i pravedno radimo svoj posao i tako pristupamo i učenicima i kolegama učiteljima, ima nade da ćemo postati ili ostati pravi učitelji u punom smislu te riječi. S tom mišlju svima želim sretan Svjetski dan učitelja!

p.s. fotografije pohvalnica možete vidjeti na Facebook stranici škole ;)

Tomislav Hrebak