Osnovna škola "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno

Slika Željke Jurić, uplakane šestogodišnje djevojčice „u plavom kaputiću“, obišla je svijet nakon pada razrušenog Vukovara. Ona nije nestala iz našega pamćenja, snažnija je u ovom mjesecu kad se prisjećamo stradanja Grada heroja. Stradalnica, prognanica i istinska heroina, neposredni je svjedok zbivanja u Vukovaru 1991.,  a i danas. Proživjela je i preživjela ratne strahote u razrušenom Vukovaru  i zarobljeništvu, no ostala je bez bezbrižnog  djetinjstva.  Pronašla je snagu u sebi, jer joj duh nije uništen, i počela pisati pjesme kako bi istina o stradanju njenog grada i domovine otišla u svijet. Napisala je dvije zbirke pjesama: Moja rijeka suza i Hrvatskim generalima.        

Budući da je Mjesec hrvatske knjige, a uskoro i  kobni 18. 11., kad  se prisjećamo stradanja Vukovara i njenih stanovnika, održali smo  s njom nezaboravni književni susret,   31. listopada 2013. g., u bivšoj kinodvorani u Svetom Ivanu Žabnu. U programu su sudjelovali učenici i učitelji Osnovne škole „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno,  Ženski pjevački sastav KUD-a „Tomislav“ Sveti Ivan Žabno i tamburaški orkestar škole.

Nakon kratkog  filma, koji su pripremili učenici 7. c , u kojem su prikazani:  prizori predratnog Vukovara, slike agresije i potpuno uništenje grada,  vapaj Siniše Glavaševića  i Vesne Bosanac za pomoć civilima i ranjenicima u bolnici i gradu, nepregledna prognanička kolona koja se kreće kroz ruševine, agresorski vojnici tjeraju starca koji se opire štakom i uništeni  tenkovi na Trpinjskoj cesti. Kad se na platnu pojavila slika uplakane djevojčice u „ plavom kaputiću“, svoj pozdrav i zahvalu dragoj gošći uputila je ravnateljica škole Nevenka Bajsić. Nakon nje voditeljice su kroz konferansu profilirale Željkin lik, a učenici su izgovorili više njenih pjesama.  

Umjesto barbika, lutkica, medvjedića, u razrušenom gradu, imala je svakodnevno gelere, čahure, slušala granate…Emocionalni naboj u dvorani se povećavao. Nakon što je voditeljica izgovorila Željkine riječi: „Ugasili su mi djetinjstvo. Aco nam je svima pomagao, igrao se s nama djecom kako bismo manje osjećali rat“, a druga dodala: „Svukli su mu majicu i ispalili rafal u njega. Pao mi je pod noge. Imala sam samo šest godina…“ Željka je došla s bratom Antonijom na pozornicu i počela uz bratovu tamburašku pratnju čitati prvi dio svoje pjesme „Pismo Aci“. U njoj se obraća prijatelju, branitelju Aci, koga su ubili pred njenim očima 1991.: „Oni zli i okrutni ljudi ugasili su tvoj mladi život… I ja sam zapalila svijeću za tebe na mjestu gdje su te ubili…“  To je bilo dirljivo da je malo tko u dvorani ostao ravnodušan, a pogotovo kad je sve u dvorani pozdravio Acin otac Mišo koji je također prošao strahote srbijanskih logora.

U dvorani je zavladao muk, a učenici iz publike uputili su joj više pitanja vezanih uz rat. Ona je odgovarala nekim promuklim, sjetnim glasom; glas je dao nešto posebno njenim odgovorima.  Prije nastavka pjesme „Pismo Aci“   Ženski pjevački sastava KUD-a „Tomislav“  i tamburaški orkestar škole izveli su skladbu  „Vukovar, Vukovar“.  U drugom dijelu pjesme „Pismo Aci“ Željka čita o trenutku kada četnik u njega ispaljuje cijeli rafal i pada njenoj mami pred noge. „Odvucite tog psa tamo“ rekao je ubojica. Taj trenutak  i Željkine suze zabilježio je novinar  BBC.       

Kao uvod u razgovor o njenim pjesmama čuli smo još nekoliko njenih, među njima i „Da te vrati“ u kojoj govori o nepravedno optuženom generalu Gotovini.                     Ovom susretu  malo više vedrine i vjere u bolju budućnost tog razrušenog grada, ali i cijele Hrvatske, donijela je skladba „Dobro jutro, Vukovare divni“ u izvedbi pjevača i tamburaša. I mali pjesnici iz 7. c napisali su zbirku pjesama o Vukovaru za ovaj susret koju su poklonili Željki.   Izmijenjeni su i darovi između gošće i domaćina. Njen dar, maketa Vodotornja iz Vukovara,  podsjećat će na današnji susret, a pogotovo na ono što je pretrpio njen grad, ali i grad svih Hrvata. Prije završetka pročitala je svoju pjesmu  „Razmjena 14.8.1992.“ u kojoj govori o svome ujaku koji se vraća iz logora nakon razmjene. Uslijedilo je potpisivanje zbirke „Hrvatskim generalima“, intervju za televiziju i fotografiranje sa svima koji su ostali ispred dvorane.

Željka je danas predivna mlada  žena i majka. Na prvi pogled osoba kao i svaka druga. Sve dok se ne zagledate u njene plave oči koje i danas, 22 godine kasnije, kriju duboku tugu, kriju one iste suze koje je 18.11. 1991.g. prolila napuštajući razrušeni Vukovar.

Jerko Barišić Osnovna škola „Grigor Vitez“ Sveti Ivan Žabno