Osnovna škola "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno

Uskrs je najveći kršćanski blagdan i središnji događaj liturgijske godine. On je vrhunac povijesti spasenja ljudskog roda. 

Za uskrsno slavlje kršćani se pripremaju postom i molitvom. Priprema traje četrdeset dana i zove se korizma. U korizmi se održava pobožnost križnog puta i pjeva Gospin plač. Zadnji tjedan korizme je Sveti ili Veliki tjedan. U njemu Crkva slavi muku i smrt Krista Gospodina.  Nedjelja pred Uskrs je Cvjetnica kojom liturgija podsjeća na Kristov ulazak u Jeruzalem, kada ga je mnoštvo pozdravljalo mašući maslinovim i palminim grančicama. Klicali su "Hosana!", a na Veliki petak "Raspni ga!". Na Cvjetnu nedjelju blagoslivljaju se maslinove i palmine grančice. One su simbol mira. U krajevima gdje ih nema, blagoslivlja se vrba i drijenak. Blagoslovljene grančice zabadaju se u polja i staje prizivajući blagoslov i zaštitu od nedaća. Na Veliki ili Sveti četvrtak Crkva slavi Kristovu oproštajnu večeru i ustanovljenje euharistije. Glavna misa je uvečer kad se obavlja obredno pranje nogu, kao što je Krist  na Posljednjoj večeri učinio svojim apostolima. Na Veliki petak nema svete mise. Tijekom dana kršćani posjećuju crkve i mole na uređenom Božjem grobu. Uvečer su obredi Velikoga petka. Božji grob čuvaju stražari odjeveni kao rimski vojnici, negdje su u narodnim nošnjama, a u kontinentalnim krajevima Božji grob čuvaju vatrogasci. Na Veliku subotu uvečer uskrsnim bdijenjem počinje radosno slavljenje Isusova uskrsnuća. Na kraju misnog slavlja blagoslivljaju  se jaja i druga jela. Jaje je među najraširenijim atributima uskrsnih blagdana. Ono je savršenog oblika. Starim Perzijancima, Egipćanima i Židovima jaje je označavalo obnovu života. U kršćanskoj tradiciji ljuskom jajeta predočava se Božji grob koji je pobijeđen Kristovim uskrsnućem. U jajetu nisu samo bjelanjak i žumanjak već nada i vjera koje se daruju izmjenom uskrsnih pisanica, koje su prava mala umjetnička djela. Osim likovnih ukrasa na jajima se u nekim krajevima pišu poruke. U osvit Uskrsa pale se krjesovi (vuzmenke, vazmenke, vuzmenjke, vuzelnjaka, uzemice, uzmenice, uzmice). Prema zapisima iz sredine 19. i početka 20. stoljeća krijes su pripremali dječaci, mladići i pastiri. Danas gotovo da nema pastira. U okolici Križevaca smatrali su da pastiri imaju pravo graditi vuzmice, "jer su pastiri bili ljubimci Isusovi, pošto su oni bili svjedoci kad se je on, Sin Božji, u betlehemskoj štali rodio" (Gundrum-Oriovčanin, 1904.).

I uskrsni običaji izraz su radosti pobjede života nad smrću,  "a vjera u Isusovo uskrsnuće ujedno je i nada u uskrsnuće svih ljudi" (B. Duda, 1992.).

Jerko Barišić, prof.