preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno

Login

Brojač posjeta
Ispis statistike od 15. 9. 2012.

Ukupno: 158654
Ovaj mjesec: 77
Ovaj tjedan: 113
Danas: 13
Poveznice

 

Kalendar
« Svibanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
Prikazani događaji

Projekt o prehrani

     ​                                                                                                   

          

 

 

Pametan obrok za pametnu djecu

Dokumenti za prikaz
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Sat s Galovićem
Autor: Jerko Barišić, 31. 10. 2014.

Istaknuti Matošev sljedbenik, veoma darovit i marljiv. Napisao mnogo s obzirom na desetak godina intenzivnog književnog stvaranja. Sigurno bi dosegao još više književne domete da ga nije zadesila tragična smrt početkom Prvoga svjetskoga rata, 26. listopada 1914. na bojišnici u Srbiji u 27. godini života.                                                                                                                                           


Fran Galović rođen 20. srpnja 1887. u Peterancu kraj Koprivnice. Bio je profesor hrvatskoga jezika i klasične filologije. Ipak, on je prije svega pjesnik, sanjar, mistik  zaljubljen u svoj zavičaj i njegovu riječ.  Pjesnički stvara od svoje šesnaeste godine. Suradnik je različitih časopisa, nastavlja književnim kritikama, pripovijestima (Začarano ogledalo i dr.) te mnogim dramama. Pred kraj svoga kratkoga života stvorio je doduše nedovršenu zbirku pjesama Z mojih bregov na svom zavičajnom dijalektu, podravskoj kajkavštini s osobitostima peteranečkog govora. Sam ističe da "Najvoli boraviti dane u vinogradu oca svojega, ne čitajući novina i ne pjevajući pjesama." Upravo u tom vinogradu nastaje ova zbirka koja je ne samo jedna od najljepših zbirki dijalektalne već i moderne hrvatske poezije. Nju će Miroslav Krleža objaviti jedanaest godina nakon njegove smrti, 1925. u Književnoj republici. Galović je planirao napisati trideset, a napisao je dvadeset i dvije poetske minijature tih davnih ljetnih praznika 1913.  i 1914. godine. U njoj se prožimaju osjećaji neumitne prolaznosti i nemogućnosti dostizanje sreće. Afirmirajući u ovoj zbirci svoj zavičajni kajkavski izričaj potvrdio je da je "dijalekt jezik majke i majka jezika".

Ovom pjesniku "prostrijeljena srca" 28. 10. 2014. g. povodom njegove 100. obljetnice smrti održan je recital pjesama iz zbirke Z mojih bregov te predstavljen njegov lik i djelo. Učenici 7. b razreda OŠ "Grigor Vitez"Sveti Ivan Žabno, koji još čuju i govore kajkavskim dijalektom u prigorskim selima gdje žive, počastili su nas svojom izvedbom. Oni i njihov mladi profesor Tomislav Hrebak pripremili su sat posvećen Galoviću. Nakon mnogo godina učenici sedmih i osmih razreda ove škole slušali su cijeli školski sat pjesničku riječ na kajkavskom dijalektu. Izvođači su predstavili zbirku Z mojih bregov i krasnoslovili više od polovice pjesama iz nje. Ostvaren je doživljaj ljepote bez obzira na melankoliju zbog prolaznosti života i slutnje smrti koja je uskoro zadesila pjesnika. Osjećao se miris grožđa, odzvanjao je pjev crn-bel, čula se pjesma jesenskog vjetra, naslućivao se odlazak lastavica... Boje, mirisi i zvukovi vratili su nas u djetinjstvo pa se osjetila sjeta nakon pjesme Mesečina i pjesnikova razgovora s kestenom u noći. Recital je završio  uglazbljenom Galovićevom pjesmom Crn-bel. Bogatstvu  i sadržaju programa doprinijele su i  ilustracije  nekih njegovi pjesama. I to su radovi učenika ovoga razreda  koje je ukrasila i postavila na pano učiteljica likovne kulture Ivančica Podhraški. Žutilo jesenskih listova i ilustracije zaokružile su sat prisjećanja na velikog pjesnika povodom 100. obljetnice njegove   tragične smrti.  Na kraju je školski  knjižničar pokazao osim zbirke Z mojih bregov i Hrvatsku mladu liriku iz 1914. u kojoj je devet Galovićevih pjesama. Ova zbirka je izišla nekoliko mjeseci prije tog kobnoga 26. listopada 1914. kad je  pisao prijatelju  Milanu Ogrizoviću "Čovjek bi čisto volio umrijeti u ovako sunčan dan". I tog sunčanog dana puščana kugla prostrijelila mu je srce. Upravo će ga Milan Ogrizović prozvati "pjesnikom i zastavnikom prostrijeljena srca".  Sat druženja s njim i njegovom poezijom pokazao je da njegova pjesnička  riječ veoma živa i aktualna.

Jerko Barišić OŠ "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju