Osnovna škola "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno

U nizu događaja kojima je obilježeno sjećanje na Jožu Horvata pridružila se i naša škola. Prije 100 godina, 10. ožujka daleke 1915. godine, u Međimurju u Kotoribi Andrija i Marija Horvat dobili su sina Josipa – Jožu.  Joža Horvat bio je peto dijete u obitelji Horvat od ukupno devetero djece. Majka Jože Horvata rođena je u Svetom Ivanu Žabnu. U spomen na ovo rođenje i na vezu po majci između Svetog Ivana Žabna i Kotoribe u suradnji Osnovne škole Jože Horvata iz Kotoribe i Filatelističke grupe Osnovne škole „Grigor Vitez“ iz Svetog Ivana Žabna u Poštanskom uredu Kotoribi bio je u uporabi prigodni poštanski žig posvećen 100. rođendanu Jože Horvata.  Osnovna škola Jože Horvata iz Kotoribe putem je prigodnih omotnica koje su odaslane ne sve važne adrese kulturnih i javnih institucija i na taj način podsjetila na ovu obljetnicu, život i djelo slavnog Jože Horvata.  Prigodni poštanski žig i omotnice dizajnirao je prof. Zoran Cvetković, voditelj Filatelističke grupe u Osnovnoj školi "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno.                                                                                                   

Hrvatski književnik,pripovjedač, moreplovac i putopisac Joža Horvat rodio se 10. ožujka 1915.u međimurskoj Kotoribi,pisati je počeo rano. Humoresku Mobilizacija protiv nepismenosti objavio je 1937. Kada se obitelj preselila u Zagreb, Joža je u obiteljskom bendu svirao bisernicu, prodavao peciva, igrao nogomet, radio kao liftboj. I napisao roman Sedmi be, koji je na ogled odnio Krleži, a on ga svojom pohvalnim osvrtom potaknuo na daljnje pisanje, premda je bio jedan od rjeđih učenika gimnazije, koji je dva razreda pohađao pet puta, kojemu je najteži nastavni predmet bila matematika, koji je zbog svojih sastavaka iz hrvatskog jezika pao godinu, ali i kasnije prošao na maturi. Bio je predložen za stalnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od strane Miroslava Krleže. Njegov je život pun nagrada, ali i kritika jer je uvijek vidio, ali i ironično progovarao i pisao o onome o čemu je tad bilo najbolje šutjeti. Uvijek na tragu pravice i pravde. Kasnih tridesetih učlanio se u Komunističku partiju i upisao Filozofski fakultet. Studirao je pedagogiju, filozofiju i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. "Studij sam prekinuo kada je u moju domovinu banuo Hitler i njegove horde. Prestrašen i uznemiren kao ptica bez gnijezda otputio sam se u šumu", opisuje Horvat odlazak u partizane. Ratovao je na Baniji, u Slavoniji, na Kalniku. A kada mu se domovina našla u opasnosti 1991., Joža je odjenuo uniformu i krenuo na banijsko ratište. Autor je poznatih i od publike dobro prihvaćenih knjiga Sedmi b (1939.), Prst pred nosom (1948.), Ni san ni java (1958.), Mačak pod šljemom (1962.), Operacija Stonoga (1982.), Waitapu (1984.). Djela su mu prevođena na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski i esperanto. Pisao je romane, pripovijetke i drame, filmske scenarije, novinske članke i radio-drame. Žanrovski raznovrstan i poetski nekanoniziran Horvatov opus povezuje tema slobode, kojoj u dnevničkim brodskim zapisima, pretočenim u putopisnu kroniku Besa iz 1973. i žanrovski raznolikoj, višeslojnoj autobiografskoj putopisnoj prozi Molitva prije plovidbe (1995) pridružuje i lirsku temu mora.
Radio je kao direktor Nakladnog zavoda Hrvatske, voditelj Jadran-filma, bio je novinar u listu Naprijed, urednik Kola i časopisa Republika. Bio je tajnik Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Prije sedam godina u autobiografiji Svjedok prolaznosti opisao je svoj životni put, od rođenja i dječaštva u Međimurju do poslijeratnog razdoblja kada je zbog djela Ciguli-miguli označen kao neprijatelj partije i nakratko uklonjen iz javnog života. Tada na nautičkom sajmu u Parizu prepoznaje poziv mora na beskonačna druženja s njim. Svoj život posvećuje plovidbi i moru. Na svim, ne samo morskim putovanjima već svim životnim olujama i bonacama prati ga njegova životna družica supruga Renata. Iako se smatra da je Joža Horvat bio miljenik Titova režima, nije bilo tako. Da bi sagradili prvi brod Skitnicu, Renata je morala prodati klavir, dva gradilišta, nakit, a Joža dvije lovačke puške. A kada je na putovanju oko svijeta sportskim jedrenjakom Besa, na zapadnoj obali Sumatre, promatrao otočić Engano na zalasku sunca, izgovorio je misao: "Od svih droga more je na najopojnije". Sredinom sedamdesetih Renata i Joža izgubili su oba sina, Miću i Marka. Te velike tragedije opisuje u toplom romanu Molitva prije plovidbe. Joža i pored tih velikih životnih tragedija je i dalje  bio zakleti ovisnik o moru. Imao je četiri jedrilice, a najpoznatija je svakako Besa s kojom u šezdesetim prvi put oplovio svijet. Dobitnik je brojnih nagrada, među ostalim, odlikovanja Josipa Broza Tita, Nagrade za životno djelo Vladimir Nazor, a 2005. je za iznimni doprinos u književnosti i kulturi, dobio odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a godinu dana kasnije Nagradu grada Zagreba.                                                                                                           

                   Zoran Cvetković, prof. OŠ "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno

U nizu događaja kojima je obilježeno sjećanje na Jožu Horvata pridružila se i naša škola. Prije 100 godina, 10. ožujka daleke 1915. godine, u Međimurju u Kotoribi Andrija i Marija Horvat dobili su sina Josipa – Jožu.  Joža Horvat bio je peto dijete u obitelji Horvat od ukupno devetero djece. Majka Jože Horvata rođena je u Svetom Ivanu Žabnu. U spomen na ovo rođenje i na vezu po majci između Svetog Ivana Žabna i Kotoribe u suradnji Osnovne škole Jože Horvata iz Kotoribe i Filatelističke grupe Osnovne škole „Grigor Vitez“ iz Svetog Ivana Žabna u Poštanskom uredu Kotoribi bio je u uporabi prigodni poštanski žig posvećen 100. rođendanu Jože Horvata.  Osnovna škola Jože Horvata iz Kotoribe putem je prigodnih omotnica koje su odaslane ne sve važne adrese kulturnih i javnih institucija i na taj način podsjetila na ovu obljetnicu, život i djelo slavnog Jože Horvata.  Prigodni poštanski žig i omotnice dizajnirao je prof. Zoran Cvetković, voditelj Filatelističke grupe u Osnovnoj školi "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno.                                                                                                   

Hrvatski književnik,pripovjedač, moreplovac i putopisac Joža Horvat rodio se 10. ožujka 1915.u međimurskoj Kotoribi,pisati je počeo rano. Humoresku Mobilizacija protiv nepismenosti objavio je 1937. Kada se obitelj preselila u Zagreb, Joža je u obiteljskom bendu svirao bisernicu, prodavao peciva, igrao nogomet, radio kao liftboj. I napisao roman Sedmi be, koji je na ogled odnio Krleži, a on ga svojom pohvalnim osvrtom potaknuo na daljnje pisanje, premda je bio jedan od rjeđih učenika gimnazije, koji je dva razreda pohađao pet puta, kojemu je najteži nastavni predmet bila matematika, koji je zbog svojih sastavaka iz hrvatskog jezika pao godinu, ali i kasnije prošao na maturi. Bio je predložen za stalnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od strane Miroslava Krleže. Njegov je život pun nagrada, ali i kritika jer je uvijek vidio, ali i ironično progovarao i pisao o onome o čemu je tad bilo najbolje šutjeti. Uvijek na tragu pravice i pravde. Kasnih tridesetih učlanio se u Komunističku partiju i upisao Filozofski fakultet. Studirao je pedagogiju, filozofiju i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. "Studij sam prekinuo kada je u moju domovinu banuo Hitler i njegove horde. Prestrašen i uznemiren kao ptica bez gnijezda otputio sam se u šumu", opisuje Horvat odlazak u partizane. Ratovao je na Baniji, u Slavoniji, na Kalniku. A kada mu se domovina našla u opasnosti 1991., Joža je odjenuo uniformu i krenuo na banijsko ratište. Autor je poznatih i od publike dobro prihvaćenih knjiga Sedmi b (1939.), Prst pred nosom (1948.), Ni san ni java (1958.), Mačak pod šljemom (1962.), Operacija Stonoga (1982.), Waitapu (1984.). Djela su mu prevođena na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski i esperanto. Pisao je romane, pripovijetke i drame, filmske scenarije, novinske članke i radio-drame. Žanrovski raznovrstan i poetski nekanoniziran Horvatov opus povezuje tema slobode, kojoj u dnevničkim brodskim zapisima, pretočenim u putopisnu kroniku Besa iz 1973. i žanrovski raznolikoj, višeslojnoj autobiografskoj putopisnoj prozi Molitva prije plovidbe (1995) pridružuje i lirsku temu mora.
Radio je kao direktor Nakladnog zavoda Hrvatske, voditelj Jadran-filma, bio je novinar u listu Naprijed, urednik Kola i časopisa Republika. Bio je tajnik Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Prije sedam godina u autobiografiji Svjedok prolaznosti opisao je svoj životni put, od rođenja i dječaštva u Međimurju do poslijeratnog razdoblja kada je zbog djela Ciguli-miguli označen kao neprijatelj partije i nakratko uklonjen iz javnog života. Tada na nautičkom sajmu u Parizu prepoznaje poziv mora na beskonačna druženja s njim. Svoj život posvećuje plovidbi i moru. Na svim, ne samo morskim putovanjima već svim životnim olujama i bonacama prati ga njegova životna družica supruga Renata. Iako se smatra da je Joža Horvat bio miljenik Titova režima, nije bilo tako. Da bi sagradili prvi brod Skitnicu, Renata je morala prodati klavir, dva gradilišta, nakit, a Joža dvije lovačke puške. A kada je na putovanju oko svijeta sportskim jedrenjakom Besa, na zapadnoj obali Sumatre, promatrao otočić Engano na zalasku sunca, izgovorio je misao: "Od svih droga more je na najopojnije". Sredinom sedamdesetih Renata i Joža izgubili su oba sina, Miću i Marka. Te velike tragedije opisuje u toplom romanu Molitva prije plovidbe. Joža i pored tih velikih životnih tragedija je i dalje  bio zakleti ovisnik o moru. Imao je četiri jedrilice, a najpoznatija je svakako Besa s kojom u šezdesetim prvi put oplovio svijet. Dobitnik je brojnih nagrada, među ostalim, odlikovanja Josipa Broza Tita, Nagrade za životno djelo Vladimir Nazor, a 2005. je za iznimni doprinos u književnosti i kulturi, dobio odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a godinu dana kasnije Nagradu grada Zagreba.                                                                                                           

                   Zoran Cvetković, prof. OŠ "Grigor Vitez" Sveti Ivan Žabno